NEKA ZAPAŽANJA O RADU SLUŽBENIH PASA NA HLADNOM TRAGU
preuzeto iz časopisa HKS-a "Moj pas", - Zagreb,1983

Rad službenih pasa u Hrvatskoj poprima sve šire razmjere, i to u nekoliko centara, pa vjerujemo da će mnoge vodiče pasa zanimati neki zaključci iz iskustva stečenog višegodišnjim intenzivnim radom i promatranjem. Kao tema izabran je rad na tragu jer sam primijetio da upravo u ovoj disciplini mnogi vodiči nailaze na poteškoće. Naime, pored nekoliko zaista kvalitetnih tragača primijetio sam i veliki broj pasa koji bi, po mom mišljenju, mogli u radu na tragu postići zavidne rezultate pod uvjetom da se sa njima pravilno radi. U ovom članku reći ću nešto o dva načina učenja psa na trag koje smo najčešće koristili, a zatim ukazati na greške koje najčešće čine vodiči u ovoj posebnoj disciplini rada službenih pasa.

Najbolji je početak kad se vodič sakriva psu već od malih nogu, tako da je pas već kao štene naučen da ga traži, jer se i inače rad na tragu započinje slobodnim traženjem vodiča, s time što se kad je pas odrastao čeka 20 minuta prije nego se pusti psa da traži, kako bi trag bio hladan. Dobro je da od početka vodič koji se sakrije, ima kod sebe neki predmet koji treba pokazati psu čim ga pronađe, a ako namjeravamo učiti psa da predmete s tragom donosi, onda je dobro da se predmet stavi psu u usta čim je pronašao vodiča. Tek kad je slobodno traženje vodiča potpuno sigurno, prelazi se na traženje vodiča s ormom i uzicom dužine 10 metara. Dakle, vodič se sakrije, a nakon 20 minuta kreće pomoćnik s psom, koji treba da traži potpuno neometan. Jedino što pomoćnik treba da čini je da uspori psa ako ovaj ide prebrzo, što je često slučaj kad traži vlasnika ili vodiča. S predmetom se radi potpuno isto kao kod slobodnog traženja, s time što se kasnije predmet spusti na zemlju ispred vodiča na način da vodič kad je pronađen odmah skrene interes psa na predmet. U daljnjem radu vodič radi bez pomoćnika, postavlja kratak ravni trag na koji navodi psa poslije 20 minuta, pokazujući mu rukom gdje treba tražiti, sve dok ne dođe do predmeta. Kad je predmet pronađen, vodič izgovara zapovijed s obzirom na radnju koju želi da pas izvrši kad je pronašao predmet(sjedi, mjesto, donesi!).

Daljnji rad sastoji se jednostavno u ponavljanju ovih radnji sve dok pas pravilno ne izradi trag i označi na željeni način. Tek se tada trag produžuje, i to postepeno, da bi na kraju došle na red okuke, i to u početku od 25° do 30°, zatim od 30° do 60°, a na kraju okuke od 90 stupnjeva.

Kako često dolazi do situacije kad vodič nema na raspolaganju pomoćnika, opisat ću način rada kojim sam se i sam koristio, i to kod nekoliko pasa. Vodič vodi psa na uzici, a u drugoj ruci drži predmet koji je psu drag. Nakon desetak koraka predmet polaže na travu, i to tako da pas vidi da je položen, a vodič sa psom produžuje daljnjih 10 do 15 koraka. Nakon pola minute ili odmah traži se od psa da pronađe svoj predmet, pokazujući mu prstom na postavljeni trag. Uglavnom se rijetko događa da ovu radnju treba ponoviti više puta dok pas ne pronađe predmet, ali je zato potrebno mnogo strpljenja kad se povećava vrijeme između postavljanja traga i traženja predmeta da bi konačno došli do vremena od 20 minuta, tj. do hladnog traga. Naime, ovdje sve dok pas ne pokaže interes i za trag, a ne samo za predmet, koristimo a ujedno i vježbamo pamćenje psa. Kad smo sigurni da psa osim predmeta interesira i trag, sve ostalo je rutina - mijenja se samo dužina traga, smjer, okuke, predmet i slično. Osobno bih svakome tko je u mogućnosti predložio da kombinira ove dvije metode, jer se tako postižu najbolji i najsigurniji rezultati.

Naglasio bih da je od izuzetnog značaja za vježbanje psa tragača važna i pravilna prehrana psa. Ovdje prvenstveno mislim na prehrambene navike, a ne na kvalitetu hrane. Dakle, hrana uvijek u isto vrijeme i uvijek u pravilnoj količini jedan je od bitnih uvjeta da pas bude dobar tragač. Iskustvo je pokazalo da psi dobrih prehrambenih navika u pravilu dobro rade na tragu i obrnuto. Ovo je, u stvari, potpuno shvatljivo kad znamo da je upravo prehrambeni nagon životinje taj koji koristimo za rad na tragu, a pravilna prehrana je jedini pravi način da se on u potpunosti razvije, već kod mladog psa.

Prije nego pređemo na izradu traga nekoliko riječi o pripremi psa za rad na tragu. Veliku grešku čine vodiči kad dozvole psima da se igraju dok se čeka na tragu. Neki od njih čak se međusobno i "sportski" potuku, što u svakom slučaju treba izbjegavati, kao i bilo koju radnju koja će uzbuditi psa. Ovo naročito vrijedi za kuje neposredno prije ili nakon tjeranja, kad im treba i nekoliko sati da bi se potpuno smirile i bile potpuno spremne i koncentrirane da pravilno izrade trag. Najbolje je da vodič odvoji svog psa, odnosno, ostane s njim nasamo i nastoji da životinja dočeka svoj red potpuno mirna. Neki vodiči koriste ovaj period čekanja za četkanje svog psa, što je u svakom slučaju dobro, jer osim što smiruje, poboljšava i cirkulaciju krvi. Što se tiče samog rada, možemo ga podijeliti u navođenje na trag, izradu traga i označavanje predmeta. S uvođenjem uglavnom nema većih problema, pa ću samo naglasiti da se ormu za trag obavezno stavlja psu neposredno pred početak rada, a pas koji zna raditi trag sam će, čim osjeti ormu, odrediti i početak i smjer kojim treba da se kreće. Za vodiče "šnaucera" i erdela važno je znati da obavezno namoče vodom bradu i brkove svog psa jer je to najbolji način da se spriječi uvlačenje dlaka u nozdrve, što obično znači i kraj rada na tragu.

Stavlja se orma - pločica označava početak traga
- klikom na sliku otvoriti će se veća slika -

Kad je pas već krenuo tragom treba izbjegavati bilo kakve grubosti, a upliv vodiča treba da bude isključivo u smislu bodrenja psa (ako je uopće potreban), tako da čak ni ton glasa ne smije biti oštar. Najveća i vrlo česta greška je kad vodič silom želi skrenuti psa pomoću uzice u smjeru u kojem on (vodič) pretpostavlja da je položen trag. U pravilu se na taj način dogodi jedna od dvije stvari: ili vodič navuče psa na krivi trag, ili se pas smete u tolikoj mjeri da potpuno izgubi koncentraciju i sigurnost, te jednostavno više neće da radi. Najbolje je, i jedino pravilno, da ga čak i onda kad smo sigurni da je pas izgubio trag ostavimo da se sam snalazi. Pas instiktivno kružeći traži upravo onaj trag koji je izgubio i ukoliko nema pogrešnog upliva vodiča prije ili kasnije obavezno ga pronađe, što ćemo lako prepoznati po sigurnosti kojom ponovo krene u određenom smjeru, držanju repa itd.

Vodič pokazuje početak traga
- klikom na sliku otvoriti će se veća slika -

Kad govorimo o označavanju predmeta bolje je da pas sjedne, legne ili stane nego da predmet donosi, a ovo naročito važi za trag sa više predmeta, s obzirom da nakon svakog predmeta treba psa ponovo navoditi na trag, a kod aportiranja između nas i traga postoji 10 metara terena koji je pas izgazio donoseći predmet. Zato predmete na tragu treba da donose isključivo psi koji su izrazito talentirani za aport, pa za njih možemo biti sigurni da neće pogriješiti u donošenju. Osim toga, ovakvi psi su u pravilu i vrsni tragači, s obzirom da su i traganje i donošenje predmeta potaknuti istim tj. prehrambenim nagonom.

Pas je krenuo za tragom. Povodnik se postepeno pušta i tada kreće vodič
- klikom na sliku otvoriti će se veća slika -

Na kraju nekoliko riječi o nagrađivanju psa. Dobro je da pas nakon izrađenog traga dobije kao nagradu komadić mesa, keksa ili slično, svakako uz obaveznu pohvalu. Za pse koji aportiraju na tragu i iznad svega vole svoje stvari (bućice, loptice i slično), najbolji način nagrađivanja sastoji se u tome da na kraju traga pas pronađe svoj predmet. Dakle, ako vježbamo npr. trag s dva predmeta postavit ćemo u stvari tri, s time što će treći predmet biti onaj koji pas obično aportira ili se njime rado igra. Ovaj predmet ne treba psu oduzeti, kad ga je donio, već ga se samo pohvali, skine ormu za trag, a zatim neka se slobodno igra.

Pas je pravilno donio predmet
- klikom na sliku otvoriti će se veća slika -

Podrazumijeva se da ovo o nagrađivanju psa vrijedi isključivo kad sa psom vježbamo rad na tragu, a na ispitima i utakmicama pokazat će se kako je koji vodič vježbao svog psa.

Sigurno je da ćemo u daljem radu steći nova iskustva, no nadam se, da će i ovo što je izneseno korisititi vodičima pasa i voditeljima tečaja, kako bi u dogledno vrijeme imali sve više dobrih tragača. Iz vlastitog iskustva mogu tvrditi da su rijetka zadovoljstva ravna onom koje vodič osjeća kad zna da se u potpunosti može pouzdati u nos svoga psa.

Tekst: Sanjin Ferari, Rijeka
Snimci: P. Lovrić, Rijeka

povratak na vrh