preuzeto
iz knjige "FCI 6 Goniči, krvosljednici i srodne pasmine
(zbirka standarda)", prijevod i stručna recenzija Igor
Selimović i prof. Dubravka Reicher, - Zagreb,2000
Zemlja
porijekla - Hrvatska
Datum standarda: 25.10. 2000.
UPOTREBA: Izvrstan gonič, osobito za lov
na zeca i lisicu. Može se koristiti i kao krvosljednik.
Njegova konstitucija je prikladna za prostrane otvorene
lovačke terene Istre.
FCI klasifikacija:
Grupa 6. Goniči i srodne pasmine
Sekcija 1.2 Srednji goniči
S radnim ispitom.
KRATAK POVIJESNI OSVRT: Ovaj pas je stara,
u Istri autohtona, pasmina, porijekla koje se gubi u pradavno
doba. Najstarije svjedočanstvo je freska koju je godine
1474. naslikao majstor Vincent iz Kastva u Marijinoj kapeli
u Beramu kod Pazina u srcu Istre. Pokraj pasa s uspravljenim
ušima vidi se kratkodlaki bijeli brakoidni pas sa žuto-crvenim
oznakama, koji podsjeća na današnjeg istarskog goniča. Slika
Ticijana iz prve polovine 16. stoljeća pokazuje dva goniča,
od kojih je jedan vrlo nalik na istarskog goniča. Godine
1719. biskup Petar Bakić iz Đakova u dokumentu na latinskom
nabrojao je životinje držane u njegovoj biskupiji, između
ostalog i lovačke pse; on opisuje bijelog lovačkog psa sa
žuto-crvenim oznakama, čija visina grebena iznosi 4 pedlja
(48 cm); ovaj opis u potpunosti se slaže s današnjim istarskim
goničem. U povijesnom muzeju u Poreču visi slika nepoznatog
majstora iz sredine 18. stoljeća; na njoj se vidi postarija
plemkinja sa psom ljubimcem, koji drži glavu u njenom krilu;
on je bijel, kratkodlak i posjeduje usred čela crvenkasto-žutu
oznaku kružnog oblika (zvijezdu), koja je vrlo karakteristična
za istarskog goniča. Vrlo cijenjeni istarski goniči bili
su iz Istre prodavani u bliže susjedstvo, npr. u Bosnu,
na otoke smještene pred kopnom i u Sloveniju, gdje su u
godinama 1880.-1930. bili prvenstveno uzgajani. Od tridesetih
godina njihova je popularnost tamo međutim opala i bili
su zamijenjeni brak jazavčarima. Prvi upisi u jugoslavensku
uzgojnu knjigu potječu iz godine 1924., a u hrvatsku uzgojnu
knjigu iz godine 1927. Pasmina je bila priznata od strane
FCI-a već 1949., ali prvi standard bio je objavljen tek
godine 1973. Danas se istarskog goniča često može susresti
u Istri i okolnim područjima. U Istri svaki lovac ima dva
psa, školovanog lovačkog psa i mladog psa, koji od starijeg
uči loviti.
OPĆI IZGLED: Otmjenog izgleda, sa žuto-narančastim
oznakama na sniježnobijelom krznu. Dlaka kratka i fina,
glava duga, uska i suha, tijelo gipko, rep tanak, blago
sabljastog oblika. Glasa se s velikom ustrajnošću, uglavnom
visokim i daleko čujnim lavežom.
VAŽNE PROPORCIJE: Duljina tijela smije
biti veća od visine grebena za najviše 10%.
PONAŠANJE/TEMPERAMENT: Blag, poslušan,
miran i vrlo privržen svojem gospodaru; živahan je i strastven
lovac.
GLAVA: Duljina glave iznosi 20-24 cm.
GORNJI DIO GLAVE:
LUBANJA
- Sa strane gledano, zatiljni greben je izražen, a čelo
blago zaobljeno, s blagim prijelazom prema nosnom hrptu.
Gledano odozgo, čelo je duguljasto, prilično usko, s vidljivom
čeonom brazdom.
STOP - Blag, nije strm.
PREDIO LICA:
NJUŠKA - Crna ili barem smeđa. Nosnice dobro otvorene.
GUBICA - Duga, u korijenu široka, sužuje se prema nosu.
Nosni hrbat ravan.
ZUBI - Snažni s pravilnim i potpunim škarastim zubalom.
OČI - Ovalne, ni upale niti isturene. Šarenica što je
moguće tamnija. Očni kapci crni ili smeđi. Pogled izražajan
i bistar.
UŠI - Tanke, nasađene nešto više od vodoravne linije očiju.
Prema vrhu se ponešto sužuju. Smatraju se dugima kada,
povučene duž nosnog hrpta prema naprijed, dopiru do očnjaka;
smatraju se vrlo dugima ako dopiru dalje od očnjaka; moraju
biti barem poluduge i dopirati do obrvnih lukova.
VRAT: Gornja linija je u predjelu potiljka
blago zaobljena. Korijen glave vidljiv je iza zatiljnog
grebena. Koso prelazi u trup.
DULJINA: od zatiljnog grebena do grebena iznosi između 15
i 20 cm.
KOŽA: napeta, bez podvoljka ili nabora.
TIJELO: Gornja linija se od grebena do
sapi blago spušta.
LEĐA - Ravna, široka i mišićava.
SLABINE - Široke i kratke.
SAPI - Duge i široke, vodoravne ili blago padajuće, kod
ženki nešto dulje nego kod mužjaka. Visina sapi je za otprilike
jedan prst manja od visine grebena. Kukovi su jedva vidljivi.
PRSA - Duboka, dopiru barem do laktova. Normalno je da opseg
prsa bude za 12 cm veći od visine grebena. Rebra su zaobljena.
Pretprsje je dobro razvijeno, ali vrh prsne kosti jedva
je vidljiv.
TRBUH I TRBUŠNE SLABINE - Doljnja se linija od prsne kosti
k preponama blago penje, trbuh je time blago usukan.
REP: Pri korijenu debeo, sužuje se prema
vrhu. Čim se rep više sužuje, tim otmjenije izgleda pas.
Visoko nasađen, srednje duljine, ne dopire mnogo dalje od
skočnog zgloba. Rep tvori blagi luk prema gore.
UDOVI:
PREDNJI
UDOVI:
LOPATICA
- Duga, nakošena, mišićava, dobro pričvršćena za prsa.
LAKTOVI - Uz tijelo.
PODLAKTICA - Apsolutno uspravna, mišićava.
ZGLOB DOŠAPLJA - Teško ga je odvojiti od podlaktice.
DOŠAPLJE - Strmo, kratko. Može biti blago koso postavljeno,
ali kut s vertikalom smije iznositi maksimalno 10°.
ŠAPE - Prije mačje nego zečje, lagane, s tijesno priljubljenim
prstima. Jastučići zaobljeni i otporni; nokti snažni.
STRAŽNJI UDOVI: Straga gledano, natkoljenica, potkoljenica,
tetiva skočnog zgloba i stražnje donožje nalaze se na
istoj liniji.
NATKOLJENICA - Kratka, široka i mišićava.
KOLJENO - Koljena čašica široka i visoko smještena.
POTKOLJENICA - Duga, koso položena i mišićava.
SKOČNI ZGLOB - Snažan.
DOŠAPLJE - Kratko, uspravno ili blago koso postavljeno,
pri čemu kut s vertikalom smije iznositi najviše 10-20°.
ŠAPE - Poput prednjih; međutim nešto su dulje.
HOD: Vrlo elastičan, pravilan, slobodan.
KOŽA: Gipka, na cijelom tijelu dobro priljubljena,
bez nabora; boja crvenkasta.
KRZNO:
KAKVOĆA DLAKE - Kratka, tanka, gusta i sjajna. Katkad je
nešto dulja na stražnjoj strani natkoljenice i na doljnjoj
strani repa.
BOJA DLAKE - Temeljna boja sniježno bijela. Normalno je
da su uši narančaste; ova boja proteže se od korijena ušiju
s obje strane preko čela do visine očiju, što glavi pridaje
karakterističan izraz s maskom. Govori se o zvijezdi kada
se gore na čelu nalazi veća ili manja oznaka jednake boje.
Uši mogu biti posute i malim žuto-narančastim mrljama, što
je naročito cijenjeno i smatra se znakom čistokrvnosti.
Više ili manje prostrane žuto-narančaste oznake, u obliku
točaka ili malih pruga, mogu se nalaziti bilo gdje na tijelu,
najčešće međutim u predjelu korijena repa. Ove ne smiju
nikada biti toliko brojne da dominiraju nad bijelom temeljnom
bojom. Boja oznaka treba biti jasna, ne blijeda niti tamna,
ili možda smeđa, što bi govorilo u prilog nečistokrvnosti.
Postojanje treće boje apsolutno je nepoželjno, čak i ako
je samo nekoliko dlaka tako obojeno. Krzno može biti i jednobojno
bijelo, bez oznaka.
VELIČINA I TEŽINA: Visina grebena 44 - 56 cm. Idealna
visina za mužjake 50 cm. Idealna visina za ženke 48 cm.
Težina oko 18 kg za odraslog psa.
GREŠKE: Svako odstupanje od više navedenih
točaka mora biti smatrano greškom, vrednovanje koje trebalo
bi biti u skladu sa stupnjem odstupanja.
LAKE GREŠKE:
- Njuška i očni kapci djelomično boje mesa, njuška presvijetlo
obojena.
- Izrazito padajuće sapi
- Blago šaranasta ili sedlasta leđa
- Hrtoliko uvučen ili suviše pun trbuh
DISKVALIFIKACIJSKE
GREŠKE:
- Veličina iznad ili ispod propisane
- Nesrazmjer između duljine tijela i visine grebena
- Prekratka, prešiljasta, iskrivljena gubica
- Previsoko nasađene uši
- Uvijen, ustranu zakrenut rep ili rep u obliku vadičepa;
skraćen rep.
- Prekratka glava
- Nepigmentirana područja ili potpuno ružičast nos i područja
oko oči
- Njuška i očni kapci u potpunosti boje mesa
- Staklene oči
- Preduga dlaka
- Svaka druga boja osim žuto-narančaste
- Predgriz ili podgriz
- Nekorektan zagriz
N.B. Mužjaci trebaju imati dva očigledno normalna testisa
potpuno spuštena u skrotum.
Sastanci
Kluba - svaki ponedjeljak od 18 -19 sati
u HKS-u u Ilici 61, Zagreb
Godišnja članarina - 100Kn
Kontakt osoba: Žarko Zver - mobitel: 099/511-3977
